Duško Vujošević, legendarni košarkaški trener, preminuo je danas u Beogradu u 67. godini.
Vest o smrti bivšeg trenera Partizana, Crvene zvezde, CSKA, Breše, Pistoje i Pezara, kao i nekadašnjeg selektora Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine, potvrđena je od više strana.
Vujošević se godinama borio sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, pre svega sa bubrezima, a 2025. godine podvrgnut je i transplantaciji u Belorusiji. Tokom marta ove godine primljen je u bolnicu nakon naglog pogoršanja zdravstvenog stanja, usled komplikacija sa srcem i plućima.
Tokom bogate karijere bio je šampion Jugoslavije, Srbije i ABA lige, osvajač FIBA Kupa Koraća, a Partizan je dva puta vodio do fajnal-fora Evrolige – 1988. i 2010. godine.
Bio je košarkaški inovator i stvaralac, trener koji je često bio ispred svog vremena. Mnoge igrače pretvorio je u zvezde i zauvek će ostati upamćen u istoriji evropske košarke.
Najdublji trag ostavio je u Partizanu, sa kojim je dominirao tokom prve decenije ovog veka, kako u domaćim tako i u regionalnim takmičenjima, uz zapažene rezultate i u Evroligi. Kruna tog perioda bio je plasman na fajnal-for u Parizu.
Poslednji trenerski angažman imao je 2021. godine u rumunskom Klužu.
Trenersku karijeru započeo je veoma rano, radeći sa mlađim kategorijama, a već sa 26 godina, 1985. godine, preuzeo je prvi tim Partizana. Bio je to početak jedne od najuspešnijih i najemotivnijih sportskih priča na ovim prostorima.
Godine 2009. osvojio je nagradu „Aleksandar Gomeljski“ za najboljeg trenera Evrolige.

Od brojnih izjava koje je ostavio, verovatno je najpoznatija ona o važnosti izbora pravih ljudi, koju je često ponavljao i sažeo u jednom dokumentarcu:
„Ubeđen sam da, ako se radi na takav način kako smo mi radili, dosta stvari u Srbiji može da bude na evropskom nivou. Tu je sledeći kriterijum: može da se pogreši u tome kakav je ko igrač, a u onom težem delu, još lakše se pogreši u proceni kakav će igrač postati. Ali ne sme da se pogreši u tome kakav je čovek. Ako imate odličnog igrača koji je loš čovek, on će ostatak tima da pojede kao rak. Takav vam ne treba.
Meni se u tom smislu čini da je Partizan zapravo jedan od retkih, možda čak i jedini tim u Evropi koji funkcioniše poput porodice. Ta porodica, uslovno rečeno, ima tri člana: igrače, upravu i navijače…
Prosto, tu moraju da budu ljudi koji su spremni ne samo da podnesu, nego da isprave tuđu grešku. Kada je neko pogrešio, pa čak i kada je pogrešio u smislu izbora šuta ili čak u smislu nekog egoizma i sebičnosti, drugi igrač ne treba da ga kritikuje, nego da se vrati sprintom i baci za tu loptu kao da je on napravio grešku. E, tada se pali mašina“, izjavio je tada legendarni stručnjak.
Iako način na koji je Partizan tada funkcionisao danas više nije moguć, ove reči ostaju trajne i duboko urezane u mislima svih koji prate sport.
Tuzan dan za sve navijace Partizana
HVALA TI ,DULE ZA SVE🖤🤍🖤🤍🖤🤍🖤🤍😢😢😢 pic.twitter.com/azdLmXX8an— Justrelax1307🇳🇮 (@justrelax1307) April 8, 2026








