Osim fudbalskog zločina koji je načinio nad Žan-Filipom Krasoom, pa i nad klubom koji se u hodu prešaltovao sa velikih evropskih ambicija na (isto tako velike) domaće, Bahar je napravio još jedan “faul”. Vrlo grub, i to nad čovekom koji je na njegovo insistiranje počeo treći mandat u Ljutice Bogdana. Njegovo ime je Miloš Degenek.
Osim fudbalskog zločina koji je načinio nad Žan-Filipom Krasoom, pa i nad klubom koji se u hodu prešaltovao sa velikih evropskih ambicija na (isto tako velike) domaće, Bahar je napravio još jedan “faul”. Vrlo grub, i to nad čovekom koji je na njegovo insistiranje počeo treći mandat u Ljutice Bogdana. Njegovo ime je Miloš Degenek.
Meč pod Bagdalom je potpuno ogolio stav trenera prema Srbinu iz Knina, reprezentativcu Australije. Iako je Zvezda u Kruševac došla bez pola tima, za Degeneka ne samo da nije bilo mesta u startnoj postavi (u kojoj nije bio kapiten Aleksandar Dragović), već nije dobio ni minut na terenu. Čak ni u trenucima kada se šampion zubima držao za minimalac koji mu je doneo Olajinka u uvodu meča.
Počeo je kao desni štoper u formaciji 3-5-2 koju je, rekosmo, Bahar često menjao, pa se, počev od Mančestera, setio da Srđana Mijailovića, školovanog zadnjeg veznog, a letos otkrovenja na poziciji štopera, postavi na mesto desnog beka. Tek se u onoj košmarnoj noći u Bernu videlo koliko Mijailović može da pruži na njegovoj prirodnoj poziciji.
Miloš Degenek je označen kao glavni krivac za sramotu na “krovu”, kada je Zvezda od voždovačke dece gubila 3:0, pa uspela nekako da poraz učini pristojnim. Tačno, jeste bio kriv za prvi gol “zmajeva” kada ga je nadmudrio Borisav Burmaz, Zvezdino dete, ali daleko od toga da je bio jedini grešnik. Uzgred, Bahar je posle te utakmice iz tima sklonio i Krasoa, do tog trenutka najboljeg igrača ekipe.
Od tada, a taj meč igran je 26. avgusta, dakle pre skoro tri i po meseca, Miloš Degenek je odigrao samo 29 minuta, sedam na mančesterskom “Etihadu” i 22 u pobedi nad kragujevačkim Radničkim. Na poslednjih sedam utakmica – ni sekundu.
U fudbalu se, surovo ali i razumljivo, minuli rad ne priznaje. Otuda su pale u zaborav partije Kninjanina poput one u Salcburgu, kada je gol pripisan Benu, a zapravo je bio njegov. Nekako se, opet surovo, više pamte greške, poput one protiv Mitjilanda, kada je odabrao da sruši čoveka iako je u magnovenju znao da mu sledi crveni karton.
Pogledajmo sasvim blisku prošlost. Umesto ušuškane sadašnjosti u Ohaju, u laganoj ligi, Degenek je odabrao da treći put dođe u Crvenu zvezdu. Na poziv i po želji čoveka kojem je verovao.
Šta će dalje da bude? To u ovom trenutku malo ko zna. Degenek ponajmanje.