Legende sprksog sporta Dragan Stojković, koji je selektor fudbalske reprezentacije Srbije i Željko Obradović koji je po drugi put postao trener košarkaša Partizana, vratili su se u našu zemlju i krenuli da postižu sjajne rezultate.
Sada su u studiju u emisiji “Prva Tema” zajedno sumirali utiske proteklog, uspešnog perioda.
– Odmah sam mu poslao poruku posle utakmice, čestitao mu na velikom uspehu i na načinu kako su odigrali cele kvalifikacije. Nije samo ova utakmica odlučila, trebalo je doći do te situacije da treba da odigraš utakmicu koja će da te vodi na Svetsko prvenstvo – rekao je Obradović citirajući poruku poslatu Piksiju.
Prepričao je Žoc kako je saznao za rezultat iz Lisabona.
– Pre toga sam imao utakmicu protiv Zvezde i izgubili smo i veoma kasno smo se vratili. Gledao sam detalje utakmice, snimke. Bio sam u hotelu sa stručnim štabom i čuli smo radost ljudi koji su pored sedeli, pa smo videli da smo dali gol u 90. minutu. Siguran sam da ću to uvek pamtiti. Poslao sam Draganu poruku i čestitam, zaista, ogroman uspeh.
– Ovo nikad neću zaboraviti. Ovo je kao kada sam dao dva gola za reprezentaciju protiv Španije 1990. godine – odgovorio je Stojković.
Obradović je uzvratio:
– Fudbal je nešto što cela nacija uvek gleda, prati, ali vratio bih se na taj početak kvalifikacija, na to što im je Dragan usadio veru, uspeh, način rada i to je rezultiralo fenomenalnim uspehom.
Na pitanje da se seti svojih najlepših trenutaka, Obradović nije hteo da pojedinačno govori o nizu uspeha, ali je priznao da je uvek najviše uživao kada je igrao sa grbom reprezentacije ili je vodio ka velikim uspesima.
– Mogao bih da se vratim od početaka, od prve titule sa Partizanom, koja je bila ogromno iznenađenje s obzirom na to koliko smo mlad tim bili, ali bez obzira na sve, najveća emocija bila je reprezentacija i kada sam igrao i kada sam bio trener. To je neponovljivo i ostaje duboko u svima nama. Jedva smo čekali da se okupimo u reprezentaciji. Kada je moj kum Duda Ivković bio selektor, proveli smo više od četiri meseca zajedno, kvalifikacije za Olimpijske igre… Najviše pamtim stvari iz reprezentacije, kao igrač i kao trener. Bilo je toliko toga i bilo bi veoma teško da izdvojim nešto.
Povratak na klupu reprezentacije?
– Ja sam to završio 2005, nažalost sa negativnim rezultatom. Imao sam sreću da radim sa fenomenalnim generacijama igrača, bili smo drugi na Olimpijskim igrama, prvaci Evrope, sveta, posle toga su došli negativni rezultati i to je odavno iza mene. U svakom trenutku sam bio spreman da pomognem reprezentaciji i svim ljudima koji su vodili reprezentaciju i drago mi je da u ovom trenutku imam izuzetnu saradnju sa gospodinom Pešićem.
Potom se osvrnuo na Karija:
– Pešić je bio na treningu, uzeće nekoliko igrača iz Partizana i predočio sam mu šta može da očekuje od njih. U ovom trenutku sam prezadovoljan i presrećan što sam se vratio u klub koji toliko volim. Radio sam 13 godina u Panatinaikosu i naravno da vam to postane kuća i da ga mnogo zavolite, kao i u Fenerbahčeu što sam radio sedam godina. Dakle, u ovom trenutku sam fokusiran samo na Partizan i stvarno mi je samo to u glavi. Kari Pešić je izvanredan, osvajao je trofeje, bio prvak sveta, imam ogromno poverenje u njega i mislim da je to pravi izbor. Najbitnije je da ove kvalifikacije prođu na najbolji mogući način. U ovoj zemlji ima mnogo podela, što bi rekao Dušan Kovačević, a ovo je trenutak kada se svi ujedine, kada se ne gleda ko je član kog kluba, prolazio sam to i znam kako je Piksiju. Znam kao navijač kako proživljavam. Uvek razmišljam na isti način – verujem da je i Piksi počeo da igra, ne razmišljajući dokle će stići i šta će da uradi. Ja sam počeo da treniram pod uticajem toga što sam odrastao u gradu u kojem je bio Dragan Kićanović, imao sam 13 godina, pre toga sam gledao i velikog igrača iz Čačka, Radmila Mišovića. Nijednog trenutka nisam pomislio da će to biti moja profesija. A, onda to zavoliš…
Nadovezao se Piksi:
– Raditi u klubu je jedna stvar, a za reprezentaciju je potpuno nešto drugo. Jedva čekate da se sastanete. Isti osećaj imam i sad. To ne osećam, već vidim. Neverovatna želja, pokazivanje kolektivnog duha, koji prepoznaje samo pobednike. Kada dolaze u Pazovu, igrači, osoblje, medicinski staf, to je ispunjenje svih emocija, a vezano je za vašu državu. Ljudi danima pričaju o tom uspehu, danima. Svi se raduju više od nas samih. A, šta nam znači da odemo, da pijemo, da se napijemo… Naravno, treba i to, lepo je videti kad bar nečim usrećite naciju, a nama je drago da oborimo neke rekorde, da posle 37 godina pobedimo Portugaliju, da prvi put pobedimo nosioca grupe, da se u nedelju posle utakmice naša zastava vijori u Dohi… Sedma iz Evrope, zamislite. A samo je 13 timova otišlo.
Prvi put je Piksi otkrio jednu stvar, a to je kako je uspeo da igrači ne potonu posle primljenog gola na startu.
– Bio sam ljut. Zato sam dobio žuti karton. Možda je to i pokrenulo igrače. Pre utakmice sam im rekao, ako primimo gol, hoću da ostanete mirni. Da utakmica traje 90 minuta. Kada smo primili gol odmah sam pokazao kapitenu Tadiću da ih smiri i da ostanu koncentrisani – prokomentsrisao je selektor.
Pojasnio je razliku rada u klubu i reprezentaciji.
– Raditi za klub je jedna stvar, a voditi svoju državu nešto sasvim drugo. Neverovatna želja u timu, pokazivanje zajedništva i kolektivnog duha koji krasi samo pobednike. Kada se igrači pojavljuju u Pazovi, stručni štab, svi! To je ispunjenje svih emocija, a vezane su za vašu državu. Ta odgovornost da predstavljate zemlju i da svako može da traži nešto. To vas tera i daje vam motivaciju i želju za uspehom.
Želeo je da naglasi:
– Ovih dana me svi hvale, ali neću se uobraziti. Presrećan sam karijerom, kada sam bio igrač. Sada sam u trenerskim godinama, nastavljam da dajem sve od sebe. Rezultati će biti kakvi budu. Reprezentacija budi najjače emocije, igraš za svoju zemlju i otadžbinu. Teško da može rečima da se objasni, mora da se oseti. Vidite koliko je jedna utakmica važna, pobeda i način kako si došao do nje usreći narod. To je moja satisfakcija, danima se priča o tome. Svi drugi se više raduju od nas samih, lepo je videti kada usrećite bar nečim naciju. Mi smo ponosni da smo oborili neke rekorde. Idemo direktno u Katar, od nedelje se naša zastava viori u Dohi. Za to smo se borili, sedmi smo u Evropi koji su to uspeli. Pre Italije, Portugalije, Švedske… Od 55 zemalja, samo 13 ide na Svetsko prvenstvo. Bilo je jako teško doći do Mundijala, a ovaj baraž je još teži. Dobro je da smo ga izbegli.
Zatim je rekao šta je poručio pulenima pred polazak na stadion.
– Momci, zapamtite jednu stvar. Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. Dovoljno ste pametni da shvatite šta vam govorim.
Interesovalo je novinarku zbog čega se selektor Srbije odlučio za selektorski poziv.
– Ovaj posao je jako kreativan i zato ga volim. Pravite nešto, neka vrsta umetnosti. Ovo su misaone igre, akcije, kombinacije. Ne može svako da se bavi sportom, ako nema talenta i ne poštuje principe u igri. U košarci moraš da znaš veliki broj akcija kao recitaciju, fudbal isto tako. Da biste bili bolji od protivnika, moraš da se pridržavaš taktičkih zamisli. Sudar dva trenera, dve filozofije. Srbija igra sa tri u odbrani, Portugalija sa četiri, to je izazov. Imam mogućnost da pronalazim ideje. Nisam želeo da prihvatim da Srbi ne znaju da igraju fudbal. Mi smo mala zemlja, ali ponosna i talentovana. To važi i za fudbal, nešto nam je nedostajalo, a sada smo videli da to može. Nisam ja nikakav heroj, igrači su, ja sam dirigovao